уторак, 3. септембар 2013.

Izlaz iz ekonomskog feudalizma 1deo.

  Ekonomija, ta takozvana nauka kojom barataju svetski ''stručnjaci'' predstavlja se u svetlu teške složenosti za kojom samo ''visokoškolovani'' strani i domaći ''stručnjaci'' (školovaniu inostranstvu naravno, jer tamo leži sva mudrost sveta) mogu da barataju. Da li je to zaista toliko složeno ? Da li zaista treba biti veliki genije da bi mogao da se baviš ekonomijom? Odgovor je, naravno da ne.
  Svako od nas zna šta znači gubitak, dobitak i štednja. Ako to znate vi ste expert za ekonomiju. Zvuči naivno, ali zapravo je istina. Ekonomija je zapravo samo to, ali pretrpano i zamaskirano sa gomilon suludih izraza kojima se ljudi zbunjuju i obmanjuju, jer današnja ekonomija je ekonomija prevare. U današnjoj ekonomiji sve je lažno. Sam osnov ekonomije je laž, a to je novac. Ekonomija je umetnost stvaranja profita, kao što i jedna od glavnih definicija ekonomije kaže: '' Ostvarivanje maksimalnog profita uz minimalna ulaganja''. Pošto se profit danas ogleda u novcu koji je proizvod privatne kompanije koja taj isti novac štampa bez kakvog pokrića i ograničenja, možemo sa sigurnošću tvrditi da je današnja globalna ekonomija jedna od najvećih laži i prevara u istoriji čovečanstva. Ona se bazira na zelenašenju najgoreg tipa. To legalno zelenašenje je koncipirano da vi založite nešto vredno, a oni će vama za uzvrat dati gomilu bezvrednog papira. Taj princip se primenjuje na više nivoa, od onog globalnog gde su žrtve države, do onog najnižeg u kojem su žrtve obični ljudi. Sam princip je kao što je već navedeno izbombardovan gomilom izraza čije je značenje univerzalno, dug skače u tolikoj meri i toliko učestalo da nećete znati šta vas je snašlo.
  Mnogi će se pitati, ili su se već zapitali da li je ovo zaista pošteno. Kada neki i uvide da nije, jer truli pljačkaški ekonomski sitem radi za manjinu koja živi u luksuzu stečenom na bedi većine, obično se pitaju pa gde je to rešenje. Malo njih može da vidi rešenje. Neki su naivni pa pozivaju ljude na demonstracije, misle pobunom će se izboriti za koju mrvicu blagodeti sa stola pohlepnih. Ali u toj velikoj zabludi ne shvataju da to što rade se ne zovu demonstracije već moljakanje i kukanje. Kukanje sistemu za bolji život. Zamislite da pred sobom imate nemilosrdnog dželata koji svoje žrtve lišava života sekirom. I vi u jednom trenutku kad, više nema nade, ulažete svoj poslednji atom snage i ulazite u borbu sa svojim dželatom. U toj borbi umesto da onesposobite dželata vi otimate od njega sekiru da biste sami sebe tom sekirom lišili života. E tako izgleda svaka tzv. borba koja se sprovodi demonstracijama ili tzv. revolucijama.
 U čemu je stvar? Nametnuti sistem u kojem živimo ima za cilj da vas maksimalno iskoristi. Sistem nije stvoren da od vas pravi bogataše, nego zavisnike. Od osnovne škole do fakulteta vi se pripremate da budete kompletni rob sistema. Nakon završenih škola ili ti popularno debilana. Vi izazite kao potpuno sludjen čovek koji je apsolutno nesposoban za život. Tako nesposobni, dovedeni ste u poziciju da čekate milostinju sistema ili ti sistemski posao. Ako i kada dobijete dugo željenu poziciju apsolutno ste zavisni od njega. Ne živite od svog rada nego drugi žive na račun vašeg rada, vi ste tu samo potrošna roba okovana strahom, stresom i dugovima. Mislite da živite u nekom sredjenom sistemu, ali ste zapravo u Trumanovom šou gde producent manipuliše vama kako god želi. On poseduje hranu koju jedete, jer vi u stanu ne možete da je proizvedete, a i da možete ne biste znali jer vas to nisu naučili u debilani. Kontrloliše vam vodu, struju, truje vas da bi vam kontrolisao i zdravlje. I onda vi izadjete na demonstracije da biste od tog istog pokvarenjaka tražili da bude pošten !?
  Da li ima izlaza iz tog ekonomskog pakla unutar čijih se rešetaka nalazimo? Kako izgleda to rešenje iz bezizlazne situacije?
 Odgovor sledi u sledećem tekstu.....

Нема коментара:

Постави коментар