недеља, 8. септембар 2013.

Izlaz iz ekonomskog feudalizma 2.deo

  Kao što je u prethodnom tekstu rečeno, mi se nalazimo u zatvoru ekonomskog sistema koji parazitski egzistira na lažima, obmanama, propagandi , a po najviše uz pomoć lažnog sistema vrednosti koji je ljudima nametnut. Takav sistem naizgled podseća na maksimalno obezbeđen zatvor iz koga nema izlaza.Da li postoji izlaz?
  Pre od prilike mesec dana poslao sam e-mail jednom od naših najboljih ekonomista u zemlji. Čoveku koji poseduje ogromno iskustvo, i koji sistem poznaje do srži. Njegovo ime je Branko Dragaš , a ovo je autentični tekst e-mail-a :

 ''Postovani gospodine Dragas,
 Vas sam veliki postovalac, smatram da ste jako dobar strucnjak iz  oblasti ekonomije i u glavnom se slazem sa vasim predlozima resenja ekonomskog pomora Srbije. Nisam odgledao i procitao bas sva vasa predavanja, ali sam uhvatio sustinu.Vidite teoretski svaki vas predlog stoji na mestu,takoreci je idealan, ali smatram da ispred svega toga postoji jedan nepremostiv problem.Danasnja globalna ekonomija ili sistem, kojeg smo mi nazalost neizbezno deo, jeste jedan banditsko prevarantski sistem, iza kojeg stoji grupa belosvetskih bandita koji su svoju prevaru uveliko pretvorili u bahatost. Pokusacu da budem sto kraci i sto jednostavniji. Ako je osnov ekonomije stvaranje profita, a profit je danas novac, onda je danasnja ekonomomija teska prevarantska masinerija, jer je novac, u obliku koji danas imamo, najveca prevara u ljudskoj istoriji. Kao sto sami znate, bezvredan papir koji stampa privatna stamparija, sto znaci da je pod kontrolom privatnika koji sa njim radi sta hoce i poseduje nezamislivu moc u ovom danasnjem materijalistickom sistemu. Ako su Svetska banka i MMF u vlasnistvu istog tog koji besomucno stampa novac onda se tu stvara sledeca slika. Nasa igra na takvom polju je kao da ocekujete da pobedite u opkladi sa sibicarom. Vi sve mozete da uradite kako treba, kao u igri, pratite lopticu ali kad god mislite da je ispod kutije nje tamo nema i prevarant pobedjuje. Sustina je u tome da ako je vlasnik novca i najjacih bankarskih institucija privatnik, njemu kao i svakom privatniku nije u cilju da od radnika ili u ovom slucaju njegovog podcinjenog subjekta, drzave, napravi bogatasa. Jer kada bi privatnik od svojih radnika pravio bogatase, vrlo brzo bi ostao bez radnika, jer bi oni dosli do tog momenta da vise nemaju potrebe da rade za njega, i njegovo privredno carstvo bi se srusilo. Da ne bi doslo do urusavanja carstva on se sluzi raznim sredstvima, jedno od najjacih je korupcija (jer on poseduje novac u neogranicenim kolicinama).Svi svetski drzavnici su korumpirani i igraju po scenariju za koji su placenji, u 80 % do 95% njihov cilj je da odrzavaju nelikvidnost privrede svojih drzava. To se vrlo lako ostvaruje jer je cela politicka garnitura od vlasti do opozicije stvorena od podobnih korisnih idiota, koji su uglavnom jako slabe inteligencije. Iz ovoga zakljucujemo da se ne moze ocekivati da na vlast dodje neko nezavistan, strucan i posten, jer je to prosto neizvodljivo. Takvi ljudi smetaju gazdi sistema i on ih kupuje ili uklanja( covek ubije coveka za 100e, kolike su onda mogucnosti onog ko stampa novac ). Znaci politika kao izlaz otpada jer tu korov debelo okovao sve prilaze. Cak i kada bi neko strucan i posten uspeo u toj astronomski minimalnoj verovatnoci da dodje na celo ove drzave i zapocne sprovodjenje nekog od vasih programa, kao npr. ukidanje devizne klauzule ili uvodjenje sveopste multikompenzacije, koliko bi on zaista mogao da racuna na globalni ekonomski sistem na cijem se polju sve to odigrava. Ako se setimo kako je taj sistem uvodjenjem evra opljackao jedan ceo kontinent, sta mi kao jedna mala zemlja tog kontinenta mozemo da ocekujemo i kojim postenim pravilima igre da se nadamo. Ako se setimo i afere sa depozitima Laiki banke, gde se dokazalo da je novac selektivnog karaktera i da taj bahati bandit koji ga stvara moze da ga daje i uzima bez ikakvih posledica, onome ko njemu odgovara ili neodgovara. A gde su ostale anomalije te trule monopolske ekonomije, o tome bi moglo da se napise na stotine knjiga, a vec ih je toliko i napisano. Gadafi je hteo da pokusa nesto slicno uvodjenjem africkog zlatnog dolara kojim bi se iskobeljao iz kandzi globalnog ekonomskog sistema, prodavajuci naftu za tu svoju novu valutu cime bi stekao nezavisnost od americkog dolara i time bi stvorio svoj ekonomski nezavistan sistem, nesto o cemu je rec u vezi sa temom devizna klauzula. Znamo kako je Gadafi zavrsio. Znaci mogucnosti postene vlasti i verovanja u postenje danasnjeg ekonomskog sistema otpadaju.Iz ove sazete i kratke price na ovu temu mozda biste pomislili da sam teski demagog, ali ne, izlozicu vam moje vidjenje resenja. Iako na izgled mozda sve izgleda beznadezno jer je propaganda prljavog globalnog ekonomskog sistema tako napravila da izgleda, resenja ipak ima. Promenu ne mozemo napraviti brzo i na kolektivnom nivou, naprotiv, ona se moze itekako izvrsiti na individualnom nivou i kao epidemija se moze prosiriti kroz drustvo. Mozemo iskoristiti sistem protiv njega samog. Npr. ako jedan obican covek koji zivi u zatvoru koji se zove grad u celiji od 50 kvadrata(ako uzmemo da je to prosek) i radi u kompaniji ili fabrici, koja je pod vlasnistvom toliko hvaljenih stranih investitora, za 30 000 din mesecno(sto je prosecna plata) po 12 sati dnevno 6 dana u nedelji. Takav covek je na prvi pogled totalno podcinjen (rob sistema), jer on mora da dirinci, jer mora da kupuje hranu, ne moze da je napravi u zardinjeri, do guse je u kreditima jer mu 30 000 nije dovoljno za zivot, pa samim tim ne sme da se buni kod svog poslodavca jer rizikuje da dobije momentalni otkaz, jer nema nikakva prava a milion drugih ceka na taj njegov posao. Znaci ne moze da ceka milostinju tog istog sistema koji ga je ciljno doveo u taj polozaj. Sta on moze da uradi? Kako da okrene situaciju u svoju korist? U ovom ekonomskom sistemu materijalistickih vrednosti, postoji jedna rupa, koja je osmisljena da privuce ljude u gradove sa ciljem da ih stavi pod kontrolu. To je jedan prost marketinski trik koji je upotrebljen u slucaju jednog energetskog pica. Potpuno je preslikan. Ogranicenost ljudi je iskoriscena tako da se povecanjem cene i lepote ambalaze dobija efekat porasta potraznje proizvoda iako je njegov kvalitet i vrednost jednaka nuli. Bljestavilo grada, njegovih izloga i lokala za samodestrukciju stvorili su efekat da se coveku ucini da je dobro ziveti u gradu, punom otrova i zagadjenja kao sto je i ono energetsko pice. E tako imamo paradoks da jedna gradska celija od 50 kvadrata vredi u najmanjem slucaju deset puta vise nego hektar plodne zemlje. Prodajom te celije dobijate jedan hektar plodne zemlje plus 45 000e. Za 10 do 15 000e mozete dobiti istu velicinu zemlje sa sve kucom. 90% povrsine zemljista stavite u profitabilne svrhe, zasta vam je potrebno oko 10 000e ulaganja za proizvodnju hrane za narednih 5 godina(lesnici 90% se uvozi, tresnje 85% se uvozi, borovnice 95% se uvozi...). Posle 3 godine pocinjete da ostvarujete minimalan profit kojim anulirate prethodno ulozena sredstva. Svaka naredna godina predstavlja cist profit koji se rastom zasada uvecava do 10-te godine od koje postize svoj maksimum. Uzecemo u obzir da se cena hrane na globalnom trzistu iz godine u godinu nenormalno povecava. Za 3 godine stagnacije imate 25 000e sto je ostalo od prodaje stana, to je oko 700e mesecno, sto je sasvim dovoljno da vam pokrije sve troskove. Onih 10 % zemlje iskoristite za sopstvene potrebe, cime uklanjate trosak za hranu koji danas cini 80% primanja. Sta je rezultat toga? Dobili ste coveka koji je nezavistan od sistema, on ima svoju hranu, on proizvodi hranu za sistem. Sada sistem treba njega, a ne on sistem. Njegova zarada je sada preko 1500e mesecno, a radi duplo manje i sto je najbitnije zivi od svog rada. Njega vise ne mogu ni sa cim da ucene da pritiskaju, jer on moze bez njih. Znaci sustina je da se napuste ekonomsko sistemski poslovi, da se sistem stavi u sluzbu pojedinca, sto se ovim postize. Napustiti fabrike, kompanije i stanove i otici na mesto koje donosi profit i slobodu od lanaca ovog trulog parazitskog sistema. Srbija ce time postati hranilica Evrope, sveta, drzava ce dobiti jedan potpuno novi ekonomski oblik, potpuno resetovan. Ljudi ce ozdraviti na duhovnom planu, jer rad u prirodi stvaranje svojim rukama stvara srecnog coveka. Takvom coveku nece biti potrebna milostinja sistema da bi dobio posao, jer je on taj posao sam stvorio. To se mora uciniti sto pre, dok nam ovi bajni strani investitori ne pokupuju svu plodnu zemlju i udare nam sah mat. Eto, to bi bilo jedno prosto, maksimalno sazeto resenje ekonomske
> situacije Srbije, iz mog ugla. 
Branko Dragas (info@dragas.biz)
8.8.2013

Za: Levije Markovic

SLAŽEM SE 
I 
PODRŽAVAM 
BALKAN BIZNIS CENTAR

president

Branko Dragaš

уторак, 3. септембар 2013.

Izlaz iz ekonomskog feudalizma 1deo.

  Ekonomija, ta takozvana nauka kojom barataju svetski ''stručnjaci'' predstavlja se u svetlu teške složenosti za kojom samo ''visokoškolovani'' strani i domaći ''stručnjaci'' (školovaniu inostranstvu naravno, jer tamo leži sva mudrost sveta) mogu da barataju. Da li je to zaista toliko složeno ? Da li zaista treba biti veliki genije da bi mogao da se baviš ekonomijom? Odgovor je, naravno da ne.
  Svako od nas zna šta znači gubitak, dobitak i štednja. Ako to znate vi ste expert za ekonomiju. Zvuči naivno, ali zapravo je istina. Ekonomija je zapravo samo to, ali pretrpano i zamaskirano sa gomilon suludih izraza kojima se ljudi zbunjuju i obmanjuju, jer današnja ekonomija je ekonomija prevare. U današnjoj ekonomiji sve je lažno. Sam osnov ekonomije je laž, a to je novac. Ekonomija je umetnost stvaranja profita, kao što i jedna od glavnih definicija ekonomije kaže: '' Ostvarivanje maksimalnog profita uz minimalna ulaganja''. Pošto se profit danas ogleda u novcu koji je proizvod privatne kompanije koja taj isti novac štampa bez kakvog pokrića i ograničenja, možemo sa sigurnošću tvrditi da je današnja globalna ekonomija jedna od najvećih laži i prevara u istoriji čovečanstva. Ona se bazira na zelenašenju najgoreg tipa. To legalno zelenašenje je koncipirano da vi založite nešto vredno, a oni će vama za uzvrat dati gomilu bezvrednog papira. Taj princip se primenjuje na više nivoa, od onog globalnog gde su žrtve države, do onog najnižeg u kojem su žrtve obični ljudi. Sam princip je kao što je već navedeno izbombardovan gomilom izraza čije je značenje univerzalno, dug skače u tolikoj meri i toliko učestalo da nećete znati šta vas je snašlo.
  Mnogi će se pitati, ili su se već zapitali da li je ovo zaista pošteno. Kada neki i uvide da nije, jer truli pljačkaški ekonomski sitem radi za manjinu koja živi u luksuzu stečenom na bedi većine, obično se pitaju pa gde je to rešenje. Malo njih može da vidi rešenje. Neki su naivni pa pozivaju ljude na demonstracije, misle pobunom će se izboriti za koju mrvicu blagodeti sa stola pohlepnih. Ali u toj velikoj zabludi ne shvataju da to što rade se ne zovu demonstracije već moljakanje i kukanje. Kukanje sistemu za bolji život. Zamislite da pred sobom imate nemilosrdnog dželata koji svoje žrtve lišava života sekirom. I vi u jednom trenutku kad, više nema nade, ulažete svoj poslednji atom snage i ulazite u borbu sa svojim dželatom. U toj borbi umesto da onesposobite dželata vi otimate od njega sekiru da biste sami sebe tom sekirom lišili života. E tako izgleda svaka tzv. borba koja se sprovodi demonstracijama ili tzv. revolucijama.
 U čemu je stvar? Nametnuti sistem u kojem živimo ima za cilj da vas maksimalno iskoristi. Sistem nije stvoren da od vas pravi bogataše, nego zavisnike. Od osnovne škole do fakulteta vi se pripremate da budete kompletni rob sistema. Nakon završenih škola ili ti popularno debilana. Vi izazite kao potpuno sludjen čovek koji je apsolutno nesposoban za život. Tako nesposobni, dovedeni ste u poziciju da čekate milostinju sistema ili ti sistemski posao. Ako i kada dobijete dugo željenu poziciju apsolutno ste zavisni od njega. Ne živite od svog rada nego drugi žive na račun vašeg rada, vi ste tu samo potrošna roba okovana strahom, stresom i dugovima. Mislite da živite u nekom sredjenom sistemu, ali ste zapravo u Trumanovom šou gde producent manipuliše vama kako god želi. On poseduje hranu koju jedete, jer vi u stanu ne možete da je proizvedete, a i da možete ne biste znali jer vas to nisu naučili u debilani. Kontrloliše vam vodu, struju, truje vas da bi vam kontrolisao i zdravlje. I onda vi izadjete na demonstracije da biste od tog istog pokvarenjaka tražili da bude pošten !?
  Da li ima izlaza iz tog ekonomskog pakla unutar čijih se rešetaka nalazimo? Kako izgleda to rešenje iz bezizlazne situacije?
 Odgovor sledi u sledećem tekstu.....